Ukoliko tvrtka u Hrvatskoj želi zaposliti stranog radnika za kvalificirano radno mjesto, jedan od uvjeta koji se često traži jest dokaz o radnom iskustvu kandidata za traženo zanimanje. U Hrvatskoj je to relativno jednostavno dokazati jer postoji službena evidencija zaposlenja koju vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO).
No, što je s državama iz kojih danas dolazi velik broj stranih radnika, poput Indije i Filipina? Postoji li i tamo sustav sličan hrvatskoj radnoj knjižici?
Hrvatska – elektronička radna knjižica
U Hrvatskoj se radni staž danas vodi elektronički putem službenih evidencija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO). Poslodavci prijavljuju početak i prestanak zaposlenja, a radnik može dobiti službeni dokument iz kojeg je vidljivo gdje je radio i koliko dugo.
Iako papirnata radna knjižica više nije u uporabi, njezinu funkciju preuzeo je elektronički sustav koji pruža pouzdan dokaz o radnom iskustvu i radnom stažu.
Indija
Indija nema jedinstveni sustav radne knjižice kakav postoji u Hrvatskoj. Ne postoji jedan službeni dokument iz kojeg je moguće vidjeti kompletnu radnu povijest osobe tijekom cijelog radnog vijeka.
Radno iskustvo u Indiji najčešće se dokazuje pomoću:
- potvrda o zaposlenju (Employment Certificate ili Experience Letter)
- ugovora o radu
- platnih lista
- poreznih dokumenata
- evidencija doprinosa kroz sustav EPF (Employees’ Provident Fund)
Radnici koji su bili zaposleni u formalnom sektoru često mogu relativno jednostavno dokazati svoje radno iskustvo putem navedenih dokumenata. Međutim, kod osoba koje su radile u neformalnom sektoru dokumentacija ponekad može biti nepotpuna ili ograničena.
Filipini
Ni Filipini nemaju sustav radne knjižice kakav postoji u Hrvatskoj.
Radno iskustvo filipinskih radnika najčešće se dokazuje putem:
- potvrde o zaposlenju (Certificate of Employment – COE)
- ugovora o radu
- platnih lista
- poreznih evidencija
- evidencija doprinosa u sustavu SSS (Social Security System)
Certificate of Employment (COE) najčešći je dokument kojim filipinski radnici dokazuju svoje prethodno zaposlenje. U pravilu sadrži:
- ime zaposlenika
- naziv poslodavca
- radno mjesto
- razdoblje zaposlenja
- ponekad opis poslova i podatke o plaći
U praksi upravo je COE najvažniji dokument koji hrvatski poslodavci i agencije koriste kao dokaz radnog iskustva kandidata s Filipina.
Kako poslodavci dodatno provjeravaju radno iskustvo?
Iako službeni dokumenti predstavljaju važan dokaz, oni često ne govore dovoljno o stvarnim sposobnostima kandidata. Dvije osobe mogu imati jednak broj godina iskustva, a potpuno različitu razinu znanja i vještina.
Zbog toga se sve češće koriste dodatni načini provjere kandidata, poput:
- video prezentacija kandidata
- video prikaza radnih vještina
- preporuka bivših poslodavaca
- online intervjua
- praktičnih testova
Primjerice, video u kojem kandidat pokazuje kako vari, priprema pizzu, upravlja građevinskim strojem ili obavlja hotelske poslove može poslodavcu pružiti mnogo jasniju sliku o njegovim sposobnostima nego sama potvrda o zaposlenju.
Zaključak
Za razliku od Hrvatske, koja ima centraliziranu elektroničku evidenciju zaposlenja putem HZMO-a, Indija i Filipini nemaju jedinstveni sustav koji na jednom mjestu prikazuje kompletnu radnu povijest radnika.
Umjesto toga, radno iskustvo dokazuje se kombinacijom potvrda o zaposlenju, ugovora o radu, platnih lista, poreznih evidencija i evidencija socijalnih doprinosa.
Zbog toga hrvatski poslodavci i agencije često moraju prikupiti više različitih dokumenata kako bi dokazali radno iskustvo kandidata iz Indije ili Filipina. U praksi se dodatna provjera često provodi putem intervjua, preporuka bivših poslodavaca te video prikaza radnih vještina kandidata.
Upravo zato moderne metode predstavljanja kandidata, poput video životopisa i digitalnih portfolija, postaju sve važniji alat u međunarodnom zapošljavanju jer poslodavcima omogućuju da lakše procijene stvarne vještine kandidata, bez obzira iz koje države dolaze.
